Muzej

Muzej Art kuća sevdaha posvećen je tradicionalnoj gradskoj lirskoj pjesmi - sevdalinci i čuvenim izvođačima sevdaha. 
Muzej je smješten u prostoru Velikih daira na Baščaršiji, izgrađenih u doba osmanske vladavine za potrebe skladištenja roba sarajevskih trgovaca.
U nekadašnjim magazama danas se nalazi muzejska postavka, koju dobrim dijelom čine predmeti koji su pripadali najvećim majstorima sevdaha kao što su: Himzo Polovina, Zaim Imamović, Ismet Alajbegović – Šerbo, Safet Isović, Zehra Deović, Nada Mamula, Zora Dubljević...
U Muzeju se nalaze njihove biografije, instrumenti na kojima su svirali, značajne nagrade koje su dobili, plakati kojima su najavljivani njihovi nastupi, arhivski snimci, odjeća koju su nosili...
U središnjem dijelu prostora, natkrivenom dvorištu Velikih daira, nalazi se Sevdah kahva, u kojoj posjetitelji mogu odmoriti uz kahvu i najljepše sevdalinke, a u Muzeju djeluje i suvenirnica u kojoj se mogu kupiti CD-ovi, knjige i brojni drugi predmeti sa tematikom sevdaha.


Art kuća sevdaha

Brusa bezistan sa svojih 6 krovnih kupola jedna je od historijskih građevina na sarajevskoj Baščaršiji iz doba Osmanlijskog Carstva. Pravougaone je osnove i ima četiri ulaza na sve četiri strane, a povezuje zanatske ulice Kundurdžiluk, Veliki i Mali Čurčiluk s Abadžilukom i čaršijom. Izgrađen je naredbom velikog vezira Rustem-paše Opukovića[2] 1551. godine. Bezistan je dobio ime po turskom gradu Bursi, iz kog je dovožena i u bezistanu prodavana svila. Za razliku od Gazi Husrev-begovog bezistana, u kom su se prvobitno prodavale namirnice, u Brusa bezistanu su se, pored svile, prodavale kućne potrepštine i manji namještaj. Danas je to jedan od muzeja u gradu.

Brusa bezistan

Despića kuća je muzej-kuća u Sarajevu. Kuća prikazuje kulturu stanovanja bogate, trgovačke, pravoslavne obitelji Despić.
Nalazi se na uglu Obale Kulina bana i Despićeve ulice u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije i u vlasništvu je Muzeja Sarajeva, kao njegov depandans.[1]
Despića kuća je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.


Despića kuća

Muzej je osnovan 28. novembra 1945. godine kao "Muzej narodnog oslobođenja u Sarajevu", prema zakonu koji je donijelo tadašnje Predsjedništvo narodne skupštine Bosne i Hercegovine kao zemaljska ustanova pod neposrednim nadzorom Ministarstva prosvjete "Narodne vlade Bosne i Hercegovine". Današnji naziv Historijski muzej Bosne i Hercegovine stupa na snagu 1994. godine, kada Muzej proširuje djelokrug rada na historiju BiH od dolaska Slavena na Balkanski poluotok do savremene i nezavisne Bosne i Hercegovine. Historijski muzej BiH je jedini muzej koji tretira kompletnu historiju Bosne i Hercegovine od njenog prvog spominjanja u historijskim izvorima (949. godine, Konstantin VII Porfirogenet) do savremene i nezavisne Bosne i Hercegovine.


Historijski muzej Bosne i Hercegovine

Muzej "Alija Izetbegović" smješten je u prostoru stare gradske utvrde u Sarajevu, u vratničkim kapi-kulama Ploča i Širokac. Otvoren je 19. oktobra 2007. i posvećen je životu i djelu prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću. 
Prvobitno je bio otvoren kao jedan od depandansa Muzeja Sarajeva, a odlukom Skupštine Kantona Sarajevo 2009. godine postaje zasebna javna ustanova ovog kantona


Muzej Alije Izetbegovića

Muzej Gazi Husrev-beg posvećen je liku i djelu Gazi Husrev-bega (1480 - 1541), upravitelja Bosne i najvećeg vakifa (dobročinitelja) Sarajeva.
Muzej je smješten u prostoru Kuršumli medrese, jedne od brojnih građevina koje je Gazi Husrev-beg podigao u Sarajevu.
Muzejska postavka sastoji se od osam tematskih cjelina raspoređenih po nekadašnjim učeničkim sobama Kuršumli medrese.
Posjetitelji se kroz ove cjeline mogu upoznati sa Gazi Husrev-begom kao historijskom ličnošću, sa njegovim Vakufom, kao i sa Gazi Husrev-begovom medresom.
U centralnoj prostoriji Kuršumli medrese - dershani (predavaonici) smještena je kolekcija raritetnih predmeta Gazi Husrev-begovog vakufa, tu je i soba sa instrumentima za određivanje vremena (muvekkithana), soba sa starim fotografijama Gazi Husrev-begovog vakufa, kao i soba posvećena stradanju objekata Vakufa tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine.
U jednoj od prostorija može se pogledati i dokumentarni film o Gazi Husrev-begu, nastanku njegovog vakufa i vakufskim objektima izgrađenim u Sarajevu.


Muzej Gazi Husrev-bega

U kolekciji Muzeja Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se više od 1200 eksponata, koji su podijeljeni u pet tematskih cjelina: Islamska umjetnost / Kaligrafija, obrazovanje, vjerski život, etnologija, biblioteka u ratu.
Islamska kaligrafija predstavlja zbirku radova bh. majstora kaligrafije, dok se u sklopu tematske cjeline Mjerenje vremena nalaze predmeti korišteni za izračunavanje tačnog vremena, među kojima su i dva ručno rađena globusa čuvenog sarajevskog muvekita (osoba zadužena za tačno izračunavanje namaskih vremena) Saliha Sidki-efendije Muvekkita.
U sklopu tematske cjeline Ulema predstavljeni su radovi (u rukopisu, ili štampani) čuvenih pripadnika bh. uleme (učenjaka), gdje se oni pojavljuju kao autori, prepisivači, ili komentatori djela.
Dio zbirke pod nazivom Džamija i tekija obuhvata predmete iz bh. džamija i tekija, poput levhi, lustera, rahli, tespiha, ručno tkanih ćilima i sedžada ...
U sklopu tematske cjeline Hadž izloženi su predmeti koje su bosanskohercegovačke hadžije donosile sa svojih hodočašća, dok se u dijelu muzejske postavke pod nazivom Svakodnevni život nalaze predmeti koje su Bošnjaci stoljećima koristili u svakodnevnom životu, poput odjeće i obuče, namještaja, posuđa, predmeta za održavanje higijene...


Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke

Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine (Il Kal Grandi -Veliki hram, ili Il Kal Vježu -Stari hram ili Stara sinagoga) jest dio Muzeja Sarajevo smješten u prostoru nekadašnjeg Starog hrama, u najstarijoj sinagogi u Bosni i Hercegovini.[1] Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. oktobra 2003. donijela je odluka da se Muzej Jevreja proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Muzej Jevreja

Galerija Mak je izložbeni prostor Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. 
Smještena je u prizemlju zgrade Muzeja, stare porodične kuće Despića iz 19. stoljeća, koja je kulturno-historijski spomenik prve kategorije.
Prostor Galerije, koja je sa radom započela 1992. godine, prevashodno se koristi za prezentiranje izložbi Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, ali i gostujućih izložbi, te organizaciju književnih večeri.
U galeriji se često dešavaju i pozorišne i muzičke manifestacije, te naučne konferencije i seminari.


Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti-Galerija “Mak”

Muzej optičkih iluzija Sarajevo

Muzej ratnog djetinjstva otvoren je u Sarajevu u januaru 2017. godine. Nalazi se u starom gradskom jezgru.
U Muzeju je predstavljena kolekcija ličnih predmeta (kao što su komadi odjeće i igračke), priča, audio i video svjedočenja, fotografija, pisama, crteža, i drugih dokumenata i eksponata koje su preživjeli donirali Muzeju. Izložba dočarava jedinstveno iskustvo odrastanja u ratu. 
Osnovu današnje kolekcije Muzeja čini materijal prikupljan od 2010. godine za potrebe pisanja knjige Djetinjstvo u ratu: Sarajevo 1992–1995, autora Jasminka Halilovića, objavljene 2013. godine. Upravo prikupljeni materijal i potresne priče i svjedočenja nekoliko stotina učesnika kao i ne postojanje slične ustanove koja će budućim generacijama pružiti bar djelimični uvid na teškoće odrastanja u ratu bila je ideja vodilja za osnivanje muzeja.[2]
Bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur, rođen za vrijeme rata, imenovan je za ambasadora Muzeja 2016. godine.
Autor znaka Muzeja ratnog djetinjstva je bosanskohercegovački grafički dizajner Anur Hadžiomerspahić. 
Osim izložbenog dijela, Muzej trenutno radi istraživanja i edukaciju.


Muzej ratnog djetinjstva

Muzej Sarajevske pivare smješten je u tvorničkom krugu Sarajevske pivare, koju je 1864. godine osnovao bečki industrijalac Heinrich Lewy kao prvo industrijsko postrojenje u BiH i prvu tvornicu piva u tadašnjem Osmanskom carstvu. 
Postavku Muzeja čine zanimljivi eksponati iz više od 150 godina duge tradicije ove fabrike.
Posjetitelji u Muzeju tako mogu vidjeti stare boce Sarajevskog piva, raznorazne etikete i natpise, posude za skladištenje i konzumiranje piva, te brojne druge zanimljive predmete vezane uz Sarajevsku pivaru iz perioda Osmanskog carstva, Austro-Ugarske monarhije, te Kraljevine i Socijalističke Jugoslavije.
Muzej je opremljen NFC tehnologijom, koja doprinosi potpunijem iskustvu posjetitelja, jer oni putem svojih pametnih telefona mogu saznati detalje o svakom od izloženih eksponata.


Muzej Sarajevske pivare

Muzej Vijećnica smješten je u podrumu sarajevske Vijećnice, građevine koja je jedan od prepoznatljivih simbola glavnog grada BiH, te svojevrsni svjetski simbol susreta civilizacija. 
U skladu sa projektom obnove Vijećnice planirano je da u ovom prostoru bude izložena stalna muzejska postavka o izgradnji, paljenju i obnovi Vijećnice, kao i o značajnim događajima kojima je ova građevina svjedočila tokom svoje burne historije.
Posjetitelji Muzeja mogu pogledati izložbu "Sarajevska Vijećnica još jednom", autora Nedžada Mulaomerovića, koja priča priču o obnovi Vijećnice koja je trajala gotovo dvije decenije.
U saradnji sa Javnom ustanovom Muzej Sarajeva u Muzeju Vijećnica postavljena je i izložba „Sarajevo 1914-2014“, koja se bavi životom u Sarajevu tokom prošlog stoljeća, čiji je jedan od simbola upravo sarajevska Vijećnica.


Muzej Vijećnica

Olimpijski muzej Sarajevo otvoren je 8. februara 1984. godine na dan otvaranja XIV zimskih olimpijskih igara.
Muzej je otvoren s ciljem da trajno čuva i baštini sjećanje na organizaciju jednoga od najvećih sportskih događaja održanog na području Jugoistočne Evrope.[1]
Od 1984. do 1992. godine Muzej je djelovao u reprezentativnoj vili u centru Sarajeva gdje je realizovano više od 300 tematskih programa.[2] 27. aprila 1992. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, zgrada Muzeja je zapaljena i uništeni su mnogi vrijedni eksponati. Spašeni eksponati su ponovno postavljeni u novom Olimpijskom muzeju, 2004. godine, u povodu obilježavanja 20. godišnjice XIV ZOI, koji se nalazi u kompleksu Zetra u prostorijama Olimpijskog komiteta BiH.
Muzej posjeduje dokumentarnu postavku o organizaciji, pripremi i realizaciji ZOI 84 te umjetničku kolekciju doniranih djela umjetnčkih djela, kolekcija Mapa svjetske grafike "Art and Sport" sa djelima umjetnika: Henry Moore, Andy Warhol, Michelangelo Pistoletto, kao i kolekcija savremenih bosanskohercegovačkih umjetnika: Mersad Berber, Boško Kućanski, Mehmed Zaimović.[3]
Zgradu Olimpijskog muzeja projektovao je češki arhitekta Karlo Paržik kao vilu za sarajevskog advokata i političara Nikolu Mandića 1903. godine i rađena je po uzora na luksuzne evropske vile iz istog perioda.[4] Nakon Drugog svjetskog rata objekat je nacionaliziran i proglašen je društvenom svojinom. Zgrada Olimpijskog muzeja proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine kao dio graditeljske cjeline vila iz austrougarskog perioda u Petrakijinoj ulici.[5] Grad Sarajevo je poduzeo aktivnosti kako bi Muzej bio otvoren prije EYOF-a 2019. koji organizuju Sarajevo i Istočno Sarajevo.


Olimpijski muzej

Muzej "Sarajevo 1878-1918." depandans je Muzeja Sarajeva čija stalna postavka prikazuje Sarajevo u vrijeme austro-ugarske uprave. Smješten je u zgradi nekadašnje Schillerove radnje na uglu Obale Kulina bana i Ulice Zelenih beretki, pred kojom se 28. juna 1914. dogodio Sarajevski atentat, ubistvo austro-ugarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije, koja je počinio sarajevski gimnazijalac Gavrilo Princip, pripadnik organizacije Mlada Bosna. Za ovaj atentat Austro-Ugarska je smatrala Srbiju neposredno odgovornom, pa joj je 23. jula uputila ultimatum, a ubrzo i objavila rat. Nakon toga je počeo Prvi svjetski rat.

Sarajevo 1878 - 1918

Selfie muzej Sarajevo

Tunel spasa je naziv za sarajevski ratni tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dvije teritorije koje su bile pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (Dobrinja i Butmir), pa se tako i tunel zvao "Tunel D-B". Tunel je dužine 785,5 m, širine oko 1 m i visine oko 1,5 m, iako je na nekim dijelovima visina i do 1,8 m. Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom "Tunel kojeg nema". Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer su kroz tunel u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete itd.
Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.
Također tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić kontaktirao Aerodrom koji su držali UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, međutim ta im namjera nije uspjela.


Spomenički kompleks “Tunel spasa”

Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, koja je posvećena Svetim arhandželima Mihailu i Gavrilu, jedan je od najstarijih sakralnih objekata u Sarajevu. 
Pretpostavlja se da je izgrađena sredinom 16. stoljeća, i to na mjestu gdje je prije stajala još starija crkva.
U toku svoje historije Crkva je više puta gorjela, ali je svaki put obnavljana, pa je zadržala autentični izgled. Zadnji put je iz temelja obnovljena 1726. godine.
Uz Crkvu se nalazi i Muzej Stare pravoslavne crkve, osnovan 1889. godine, a koji se, po vrijednostima ikona koje posjeduje, smatra jednim od najznačajnijih pravoslavnih muzeja u svijetu.
U muzeju se čuvaju i veoma vrijedni rukopisi, od kojih je najpoznatiji novokanon (zakonik) Sarajevska krmčija iz 1307. godine, te zbirka starog novca, odjeće, oružja...


Stara pravoslavna crkva i muzej

Svrzina kuća je privatna kuća u Sarajevu izgrađena u tradicionalnom bosanskom stilu, koja danas služi kao muzej bosanske arhitekture. Kuća je apsolutno čuvala intimu obiteljskog života i pružala uvid u život sokaka. Ona je najljepši očuvani primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom razdoblju.
Svrzina kuća se navodi u mnogim arhitektonskim znanstvenim teorijama kao primjer bosanske arhitekture osmanskog razdoblja, koja je definirala bosanski arhitektonski sklop. Po mnogim teorijama sastoji se iz sljedećih komponenata: ograda, koja je određivala ulicu i jasno odvajala privatni od javnog prostora, dvorište, koje je bilo obloženo oblim kamenom, radi lakšeg održavanja, šadrvan (vodoskok), fontana ili česma, koji su služili za održavanje higijene prije ulaska u kuću, hajat, prizemlje, gdje se okupljala obitelj, te divanhana na katu, koja je bila privatnog karaktera, a korištena uglavnom za odmor i uživanje pogleda na čaršiju ili u prirodu. Kuća je posjedovala cvjetnjak đul-bašču i povrtnjak. Sagrađena je od nepečene opeke ćerpiča i drveta. Kuću su karakterizirala dva jasno odvojena dijela: muški i ženski, što govori o patrijarhalnim odnosima u obitelji, specifičnim za cjelokupno razdoblja osmanske vlasti, koji su se dugo zadržali i ostavili svoje tragove sve do novijeg vremena.


Svrzina kuća

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu je muzejska institucija u Bosni i Hercegovini, osnovana 1888. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vladavine.
Kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, Bosna i HercegovinaBosna i Hercegovina je privlačila zanimanje mnogih znanstvenika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i pozornost pseudoznanstvenika i lovaca na blago. To je već prvih godina austrougarske okupacije rezultiralo iznošenjem spomenika kulture s prostora Bosne i Hercegovine. Takvo je stanje ubrzalo je ostvarivanje ideje o osnivanju muzeja: prvo je osnovano Muzejsko društvo, a zatim i Zemaljski muzej 1. veljače 1888. godine. Zemaljska vlada, kao osnivač institucije, imenovala je za ravnatelja Muzeja vladinog savjetnika Kostu Hörmanna.
U početku je muzej bio smješten u neuvjetnim prostorijama, da bi regulacijskim planom iz 1909. godine načinjena skica muzeja i predviđena njegova izgradnja u središnjem dijelu grada Sarajeva, na današnjem Trgu Bosne i Hercegovine. Arhitekt Karlo Paržik je uradio projekt za zgradu muzeja, koja se sastoji od četiri zasebna paviljona, međusobno povezana terasama, s unutrašnjim atrijom gdje je smješten botanički vrt. Zgrada je rađena u neorenesansnom stilu. Zanimljivo je da je to jedina zgrada muzeja u jugoistočnoj Europi koja je namjenski građena za tu svrhu.


Museum